Šabani
su počeli sebi previše da daju za pravo otkako je pičkousti diktator
zaseo na kormilo titanika Srbija, pa ga ne pušta - započinje u svom
stilu Dule Nedeljković - Glavonja, dok šeta svog pit-bula Pionirskim
parkom. Dok smo ja, Srđan Dragojević, Ćirilo, Vlajsa i ostali panksi
bili u snazi, na Ibarskoj magistrali nije bilo takozvane "muzike" sve do
Lazarevca, a učesnici nedeljnog posela na kalemegdanskoj
štrafti često su se vraćali u svoje pičkovce okrvavljenih glava nakon
što bismo ih po povratku iz subotnjeg provoda u Rupi zasuli flašama
BIP-a koje smo uzeli bez kaucije. Peca Panker je bio toliko snažan kad
pomeša haloperidol s vinjakom da je mogao da pogodi sa Sahat-kule šabana
u glavu dok igra kolce na štrafti. A vi danas, vi ste mekušci, jebiga,
gledam juče u Bosni onog klinca neki krkani ošišali i obrijali samo zato
što ima napredniji stil oblačenja i muzike od njih, doduše i mi smo
šišali hipijanere i metalce ali iz drugih razloga, tada smo imali taj
luksuz da se tako ponašamo, a danas svi sledbenici tvrđeg gitarskog
zvuka moraju zbiti redove pred Teheranom. Neki od nas početkom
osamdesetih, retki doduše, nisu dolazili iz diplomatskih kuća. Ivica
Čuljak - Kečer sebi je recimo urezao starke u stopala jer iz protesta
nije hteo da nosi kineske šangajke. Mrzeo je crvenu buržoaziju. Ovo vam
govorim samo da ilustrujem kolika su muda tad bila na strani pravih
vrednosti, a vas danas kordon policije ne bi sačuvao kad vas pojure
gejaci iz Trezora.